ŠTO SU AKNE I KAKO IH LIJEČITI?
Acne vulgaris je kronična multifaktorijalna bolest pilosebacelane jedinice (folikula dlake i pripadajuće žlijezde lojnice) koja se javlja na seboroičkim područjima (licu, vratu, leđima, predjelu dekoltea te na nadlakticama). Više od 80% mlađih osoba bori se s ovom bolesti. Započinje pretežno tijekom puberteta u skladu s hormonalnim promjenama između 10. i 14. godine života, uz postupnu regresiju do 25. godine života. Premda, u oko 20% bolesnika akne perzistiraju i nakon 20. godine života i to znatno češće kod žena. Podjednako se javlja u oba spola, dok je u muškaraca češće težeg oblika.
Ne samo da akne mogu predstavljati dugotrajan estetski problem, već imaju i veliki psihosocijalni utjecaj jer mogu dovesti do niskog samopouzdanja, anksioznosti, depresije i povlačenja u sebe. Kao posljedica navedenog, bolesnici s acne vulgaris mogu imati promijenjenu kvalitetu života pa se u teškim oblicima preporuča konzultirati i psihologa.
PRAVOVREMENO LIJEČENJE
Nažalost, nemali je broj osoba koje ne zatraže pomoć dermatologa jer smatraju da će akne proći same od sebe. Upravo pravovremenim liječenjem možemo smanjiti trajanje bolesti, spriječiti zaostajanje ožiljaka i smanjiti psihički stres koji bolest uzrokuje.
Postoje brojni mitovi o aknama, poput onih da su akne uzrokovane lošom higijenom, lošom prehranom, pa i da su akne prenosive. Ne samo da ovi stavovi nisu utemeljeni, nego dodatno izazivaju psihičke traume kod pacijenata. Štoviše, pretjerano čišćenje agresivnim preparatima zapravo dodatno nadražuje kožu, što može dovesti do pogoršanja akni. Također treba naglasiti da nije preporučljivo samoistiskivanje prištića u akutnoj fazi budući da se time pojačava upalna reakcija s posljedičnim razvojem hiperpigmentacija i ožiljaka.
KAKO NASTAJU AKNE?
Akne nastaju kao posljedica međudjelovanja nekoliko čimbenika: naslijeđe, hormoni, bakterije. Primjerice, ako su jedan ili oba roditelja imala akne u odrasloj dobi, veća je mogućnost pojavljivanja akni u odrasloj dobi kod njihovog potomka. Osim veličine lojnica nasljeđuje se i njihova funkcionalna osjetljivost na različite podražaje zbog čega je pojačano izlučivanje loja. Važan je utjecaj hormona s androgenim utjecajem čija koncentracija u krvi i ne mora biti povećana, već je povećana osjetljivost žlijezda lojnica na te hormone.
RAZVOJ BOLESTI
Patogeneza bolesti uključuje folikularnu epidermalnu hiperproliferaciju koje rezultira pojavom mikrokomedona i komedona, povećanu produkciju sebuma (loja), upalnu reakciju, promjenu mikrobne flore i imunološke procese. Povećana produkcija sebuma i folikularna hiperkeratoza stvaraju uvjete za povećanu produkciju Propionibacterium acne koji potiče upalne procese pojačanom proliferacijom i pojačanim bakterijskim metabolizmom koji ima proupalnu aktivnost. Uslijed upalnih promjena nakupljeni leukociti uzrokuju rupturu folikula. Sadržaj komedona i keratin dolaze u kontakt s okolnim tkivom, što uzrokuje nastanak upale koja može biti ograničena, ali može dovesti i do stvaranja abscesa i fistula.
Klinička slika akni
Novija klasifikacija kliničke slike akni uključuje ove oblike bolesti:
1. acne comedonica – bez upalnih promjena
2. acne papulopustulosa – blagi do umjereni oblik
3. acne nodularis/acne conglobata/fulminans – brojne upalne promjene, teži oblik bolesti.
Svakako valja istaknuti kako je upravo posljednji oblik bolesti praćen brojnim upalnim promjenama, stvaranjem ožiljaka te povećanjem vrijednosti laboratorijskih nalaza, kao i febrilitetom. Acne vulgaris je bolest koja često ostavlja i trajne estetske posljedice u vidu ožiljaka koji mogu biti u razini kože, atrofični, hipertrofični pa sve do stvaranja keloida.
TERAPIJA AKNI
Važno je napomenuti da je pristup u liječenju akni strogo individualan te da je terapija akni dugotrajan proces koji zahtjeva dobru suradnju dermatologa i pacijenta, strepljenje i upornost. Potrebno je nekada pričekati i nekoliko tjedana od započinjanja terapije kako bi se vidjeli njeni učinci. Valja znati kako su ponekad moguća i kratkotrajna pogoršanja.
Liječenje bolesti ovisi o kliničkom stadiju svakog pojedinog pacijenta, a usmjereno je na glavne činbenike u patogenezi bolesti, a to su pojačana sekrecija sebuma, komedoliza ili keratoliza i protuupalno djelovanje. Cilj liječenja je spriječiti stvaranje ožiljaka, smanjiti trajanje bolesti i smanjiti psihološki stres koji bolest uzrokuje. Liječenje treba započeti što ranije.
KAKO DO IDEALNE TERAPIJE?
Liječenje akni ovisi o kliničkom stadiju svakog pojedinog pacijenta te se provodi u dermatološkim ordinacijama pod kontrolom i uputama liječnika dermatologa. Postoji više načina tretiranja akni. Ne postoji univerzalna i idealna terapija, već do idealne terapije dermatolog dolazi uvidom u širu kliničku sliku pacijenta.
Ovisno o kliničkoj slici pacijenta dermatolog savjetuje provođenje neke od mogućih terapija (lokalna, sistemska). Isključivo lokalna terapija učinkovita je primarno kod bolesnika s neupalnim komedonskim oblikom akni te kod blagog upalnog stadija bolesti, dok kod težih upalnih oblika akni kombiniramo lokalnu i sistemsku terapiju. Dermatolog, imajući u vidu kliničku sliku pacijenta, može savjetovati mezoterapiju, medicinske kemijske pilinge, mikrodermoabraziju, pa čak i popunjavanje ožiljaka hijaluronom.
